Umami

"Bilo je okej", kaže prvi - "možda nije bilo dovoljno umami", nadovezuje se drugi. Slažu se. Dok iz plastične čaše kroz slamku strpljivo srču čaj sa nekakvim kuglicama po dnu lagano koračaju prema uredu. Odrađen je jutarnji stand-up meeting, ručalo se u novootvorenom azijskom gablec restoranu u poslovnom dijelu grada i sada će, nakon kave, odraditi dva-tri sata kodiranja. Sladak je bio život u IT industriji.

Da bi se privuklo najbolje, kao i da bi ih se što duže zadržalo na radnom mjestu, Dolina je već davno postavila visoke standarde uredskog uređenja. Bilo bi tu i jako skupih stolica i stolova sa električnim podizačima i igračih konzola i đaba kombuche i slabo pečenih single-origin zrna kave - ma što ti srce poželi - samo da pametne glavice mogu raditi što duže i što bolje. A kako je posla bilo puno, našlo bi se tu i ponešto osrednjijih glavica. Ruku na srce, koliko ti treba za naučiti novi web frejmvork ili uz današnje alate posložiti server u oblaku. A i zapne li, tu ti je Stack Overflow.

Otriježnjenje je bilo surovo. U momentu kada se počelo naslućivati da LLM-ovi idu po IT poslove, umjesto očekivane podrške solidarnosti od npr. sindikata metalaca ili radnika u tekstilnoj industiji, reakcija interneta je bila sve, samo ne empatija. Osrednji, razmaženi i preplaćeni, zadubljeni u svoje gadgete i bez želje da gledamo van svog balona, postali smo kasta koju ljudi preziru, možda i više nego industiju u kojoj radimo - industriju mikro naplata, serviranja neželjenih reklama i prikupljanja privatnih podataka.

Ni unutar struke nema konsenzusa oko promjena koje su stigle. Prvi kamp - oslađenih - uživa u novom načinu rada. Blagoglagoljivo će govoriti o jatima automatiziranih agenata koji upravljaju rojevima još automatiziranijih agenata. Planiraju kako će svoju produktivnost skalirati sa 100x na 1000x. I naravno, planiraju od rukovodstva tražiti da dokine ugovor sa svim vanjskim suradnicima vjerujući da im, uz ovakvu produktivnost, više nitko nije potreban. Zaboravit će pritom, da i oni sami nude usluge za koje isto tako netko vjeruje da ih može dokunuti i zamjeniti LLM-om. Zaboravit će i da svega par mjeseci nakon uvođenja LLM-a više ne razumiju vlastitu kôd bazu i da zapravo svo vrijeme kasne sa releasovima.

Ovi drugi - ogorčeni - ljuti su na sve. "LLM provajderi su naprosto pokrali naše znanje" - kaže jedan koji na GitHubu ima dva repozitorija - oba kada je išao, tjekom dva uzastopna "Advent of Code", naučiti Rust. I sa oba je stao nakon četiri dana. I da, postoje stvarne žrtve te pljačke i o tome treba razgovarati, ali to je značajno manje o 1% programerske populacije. "LLM data centri zagađuju okoliš" - ljutito će - nakon što se dnevno provezu preko pola grada sjedeći sami u vlastitom automobilu. I da, utjecaj LLM-a na okoliš je stravičan, ali po pitanju okoliša prvo krenimo od sebe. "LLM zaglupljuje" - na kraju će - iako je zadnji put napisao ozbiljniji algoritam upravo na job interviewu za posao koji mu se sada klima. I da, LLM-ovi gadno zatupljuju, ali to treba brinuti organizacije, dok su pojedinci sami odgovorni za vlastitu formu.

Dok prvi naprosto slijede svoje instinkte i bezrezervno se dive moći novih svjetskih vladara, drugi su zapravo bjesni zbog izgubljenih privilegija.

Ne vjerujem da je budućnost IT industije u malom broju znalaca koji dirigiraju krdima i kolonijama rubno osviještenih agenata, kao što ni ne vjerujem da je sve sasvim crno i zauvijek izgubljeno. S vremenom ćemo zaboraviti imena chefova koji nam pripremaju egzotične obroke tijekom pauze za ručak kao i na mobitele koji su skuplji od prosječne plaće. Vjerujem da će mlada, akademski obrazovana osoba, ozbiljno vagati između karijere nastavnika u školi i zaposlenika u IT-u. Vjerujem da budućnost neće biti ne slatka ni gorka, nego naprosto - umami.